
Kategorije: Knjiga Tkaljo moja tiha
25,00 KM
Knjiga "Tkaljo moja tiha" je istinita autobiografska priča koja razbija decenije šutnje o jednoj od najtežih ljudskih sudbina.
..to je priča o tragičnoj sudbini moje majke Feride
Centralna figura knjige je moja biološka majka, Ferida Murgić, gluhonijema djevojka iz okoline Velike Kladuše, koja je u svojoj 15-godini postala žrtva silovanja od strane bliskih srodnika. Zbog svoje nemogućnosti da govori i društvene stigme ("šta će selo reći"), ta istina je godinama bila skrivana.
Ja sam rođena iz tog incesta, kao plod tog strašnog čina, pred samu ponoć 31.12. 1976. godine.
I odmah po rođenju, u bolnici sam oduzeta majci. Ferida moja mama nikada nije dobila priliku da me zagrli kao svoje dijete, u potrazi za svojom kćerkom umrla je od srčanog udara u svojoj 19. godini, kada sam ja imala četiri godine.
Mene je kao neuhranjenu bebu od dva i po mjeseca, usvojila plemenita porodica Pehlić (Hanka i Šahid). Iako su već imali devetero svoje djece, prihvatili su me kao deseto dijete.
Ova Knjiga je posveta mojim dvjema mamama, posveta "drugoj majci" Hanki, koja mi je pružila ljubav i od koje sam polako saznavala istinu o svom porijeklu.
Ja sam počela zapisivati dijelove svoje priče sa svojih 12 godina, ali knjigu sam objavila tek nakon 45 godina života.
Htjela sam
Pravda jeste spora, ali je i dostižna pa na bilo koji način.
Knjiga je izazvala veliku pažnju u Bosni i Hercegovini i regionu, prevedena je i na engleski jezik pod naslovom "My Silent Weaver".
Promocija održana u Velikoj Kladuši, Zagrebu, Crikvenici, Goteborgu Svedska, najpotresniji dio u knjizi je trenutak neposredno nakon mog rođenja 1976. godine. Kad je moja baka (majka moje mame), koju sam zvala baba Ćetiba, prisilno razdvojila u bolnici, majku i dijete, (kćerku i unuku)
Dok je gluhonijema Ferida pružala ruke prema svojoj bebi, baka ju je spriječila, ubjeđivajući je da nema bebe, isto to dijete tretirano kao sramota i "kopile".
To je bio prvi i zadnji put da Ferida vidi kćerku
Naslov knjige dolazi od materijalnog traga koji je majka Ferida ostavila za sobom. Iako je bila gluhonijema i duboko nesretna, Ferida je bila vrsna tkalja. Utjehu je pronalazila u tkanju. Serdžada koju mi je istkala za ruho ostala je meni kao
najdragocjenija uspomena – tihi svjedok postojanja jedne žene koja nije mogla govoriti, ali je svoju bol i ljubav utkala u niti.
Kada sam imala tri godine (1979.), jedna rođakinja je kriomice odnijela moju sliku majci Feridi. Ferida je tu fotografiju čuvala kao najveće blago, ljubeći sliku svaki dan da niko ne vidi, umrla je u svojoj 19. godini od infarkta.
Iako je moja baba Ćetiba bila ta koja je odvojila mene od majke, koja je krila identitet silovatelja, ja sam s njom ipak održavala kontakt. U knjizi sam opisala tu svoju unutrašnju borbu i gdje sam stalno pokušavala izvući istinu iz starice, ali je Ćetiba tajnu o tome ko je otac (odnosno silovatelj) odnijela u grob/mezar, štiteći ugled porodice ili počinitelje koji su bili bliski srodnici.
Kao kontrast dubokoj tami i zločinu, plemenita žena iz Trnova koja je bila u tom vremenu "prva ruka spasa" u Centru za socijalni rad, tzv. starateljstvo mnogo je djece, žena udomila u svojoj kuci kao privremeni smještaj do rješenja u centru.
Hanka Pehlić je žena, moja mama, koja je primila mene kada sam bila "beba kost i koža" (neuhranjena i na rubu smrti) sa svega 2, 5 mjeseca starosti.
I nikada Hanka nije krila istinu, umjesto toga, gradila je kod mene sjećanje na biološku majku, stalno mi govorila: "Ti imaš svoju pravu mamu Feridu koja te rodila i mene kođoja mamu koja sam te odhranila."
Ta plemenitost porodice koja prima tuđe dijete kao svoje, milion puta sam cula od svoje mame izreku gdje kaže djete nije onog ko ga rodi već onog ko ga omiluje, bez da nimalo ga ni u čemu ne razdvaja od svoje vlastite djece, to je nešto sto se ne može zahvaliti, što nema dovoljno riječi zahvale.
Kroz pisanje sam postigla oslobađanje od tereta prošlosti.
Što se tiče biološkog oca i ostalih ljudi koji se smatraju krivim, u knjizi sam jasno naglasila svoj stav:
"Svima će Bog suditi".
Ovakav stav dovoljno pokazuje moju snagu i odluku gdje sam htjela da fokus stavim na dostojanstvo svoje majke, a ne na potragu za zločincem i biološkim ocem.
Najvažnija poruka cijele moje priče – trauma ne mora definisati cijeli čovjekov život.
Iako je moja prošlost bila ispunjena tugom, nepravdom i teškim saznanjima.
Najveća moja sreća je moj sretan brak i moja tri sina na koja sam beskrajno ponosna i divan kontakt sa porodicom Pehlić, braćom, sestrama njihovom djecom koji me zovu "tetka" i ostalim mještanima sela u kojem sam odrasla.
To je jedan od najljepših i najsimboličnijih dijelova moje životne priče.
Dok je moja biološka majka Ferida bila žrtva muškaraca, ja sam uspjela odgojiti tri sina koji su postali moji najveći zaštitnici i oslonac, tu je naravno i četvrti najvažniji muškarac u mom životu, to je moj suprug, moja najveća podrška cijelog života.
Danas vodimo svoj porodični biznis MDM Drvena slova Velika Kladuša.
Izdavač: Grafis Cazin
Grafički dizajn : Refik Suljanović
Recenzija Fikreta Muslić i Belma Imširović - Durić
Knjigu možete kupiti online Za Bosnu i Hercegovinu U NAŠOJ ONLINE TRGOVINI ili OLX https://olx.ba/artikal/45829941/knjiga-tkaljo-moja-tiha
Za ostali dio svijeta e-book i printanu verziju na Amazonu https://www.amazon.com/dp/B0BZ67L3MZ
Dostupna je i verzija na Engleskom jeziku Amazon: https://www.amazon.com/dp/9926493254
Stanje: Na stanju (100)
Pregleda: 19